zaobìlaznica

im. ž. G zaobìlaznicē; mn. N zaobìlaznice, G zaobìlaznīcā v. obilaznica

zaobìlazno

pril. v. obilazno

zaobìlažēnje

im. s. G zaobìlažēnja v. obilaženje

zaòbliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàoblīm, 3. l. mn. zàoblē, imp. zaòbli, aor. zaòblih, prid. r. zaòblio, prid. t. zàobljen učiniti što oblim ili okruglim • zaòbliti se povr. postati oblim

zaodijévati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaòdijēvām, 3. l. mn. zaodijévajū, imp. zaòdijēvāj, aor. zaodijévah, imperf. zaòdijēvāh, prid. r. zaodijévao, prid. t. zaòdijēvān poet. okruživati se i ograđivati čime [~ se tišinom]; vidski parnjak: zaodjenuti ( se)

zaòdjenuti (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaòdjenēm, 3. l. mn. zaòdjenū, imp. zaòdjeni, aor. zaòdjenuh, prid. r. zaòdjenuo, prid. t. zaòdjenūt poet. okružiti se i ograditi čime [~ se tišinom]; sin. zaogrnuti; vidski parnjak: zaodijevati ( se)

zaogŕnuti (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaògr̄nēm, 3. l. mn. zaògr̄, imp. zaogŕni, aor. zaogŕnuh, prid. r. zaogŕnuo, prid. t. zaògr̄nūt obaviti čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrnuti (se), zagrnuti (se) v. pod zagrnuti; vidski parnjak: zaogrtati ( se) • zaogŕnuti se povr. pren. okružiti se i ograditi čime [~ se tišinom]; sin. zaodjenuti se v. pod zaodjenuti

zaògrtati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaògr̄ćēm, 3. l. mn. zaògr̄ćū, imp. zaògrći, aor. zaògrtah, imperf. zaògrtāh, prid. r. zaògrtao, prid. t. zaògrtān obavijati čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrtati (se), zagrtati (se) v. pod zagrtati; vidski parnjak: zaogrnuti ( se)

zȁokrēt

im. m. G zȁokrēta; mn. N zȁokrēti, G zȁokrētā 1. oštra promjena smjera kretanja [izvesti ~ brodom] 2. pren. veća promjena u ljudskome ponašanju i djelovanju [duhovni ~]

zaokrúžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaòkrūžīm, 3. l. mn. zaòkrūžē, imp. zaokrúži, aor. zaokrúžih, prid. r. zaokrúžio, prid. t. zaòkrūžen 1. nacrtati krug oko čega [~ točne odgovore] 2. pren. učiniti potpunim i cjelovitim [~ predavanje] 3. mat. svesti koji broj na najbliži okrugli broj • zaokrúžiti se povr. postati okruglim od debljine [Lice mu se zaokružilo.]; vidski paranjak: zaokruživati

zaokružívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaokrùžujēm, 3. l. mn. zaokrùžujū, imp. zaokrùžūj, aor. zaokružívah, imperf. zaokrùžīvāh, prid. r. zaokružívao, prid. t. zaokrùžīvān 1. crtati krugove oko čega [~ točne odgovore] 2. pren. činiti potpunim i cjelovitim [~ predavanje] 3. mat. svoditi koji broj na najbliži okrugli broj • zaokružívati se povr. postajati okruglim od debljine [Lice mu se počelo zaokruživati.]; vidski paranjak: zaokružiti

zaòkupiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaòkupīm, 3. l. mn. zaòkupē, imp. zaòkupi, aor. zaòkupih, prid. r. zaòkupio, prid. t. zaòkupljen u potpunosti ispuniti ili obuzeti koga, u potpunosti privući čije zanimanje [Zaokupilo ga je pisanje.]; vidski paranjak: zaokupljati

zaokúpljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaòkūpljām, 3. l. mn. zaokúpljajū, imp. zaòkūpljāj, aor. zaokúpljah, imperf. zaòkūpljāh, prid. r. zaokúpljao, prid. t. zaòkūpljān u potpunosti ispunjati ili obuzimati koga, u potpunosti privlačiti čije zanimanje [Zaokupljalo ga je pisanje.]; vidski paranjak: zaokupiti

zaòkupljenōst

im. ž. G zaòkupljenosti, I zaòkupljenošću/zaòkupljenosti stanje u kojem se nalazi onaj koji je zaokupljen čime

zaòriti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. zàorī se, 3. l. mn. zàorē se, aor. 3. l. jd. zȁori se, prid. r. zaòrio se početi se oriti [Pjesma se zaorila.]

zaòstajānje

im. s. G zaòstajānja 1. neodržavanje brzine kretanja koju ima tko drugi ili što drugo; ant. prestizanje, pretjecanje 2. nedosezanje psihičke i mentalne zrelosti uobičajene za neku dob

zaòstajati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zaòstajēm, 3. l. mn. zaòstajū, imp. zaòstāj, aor. zaòstajah, imperf. zaòstajāh, prid. r. zaòstajao 1. ne održavati brzinu kretanja koju ima tko drugi ili što drugo [Zaostajao je za pobjednikom.]; ant. prestizati, pretjecati 2. ne razvijati se onoliko brzo kao tko drugi [Selo zaostaje za gradom.] 3. ne dosezati psihičku i mentalnu zrelost uobičajenu za neku dob [~ u razvoju; mentalno ~]; vidski paranjak: zaostati

zaòstalōst

im. ž. G zaòstalosti, I zaòstalošću/zaòstalosti osobina onoga koji je zaostao ili svojstvo onoga što je zaostalo

zaòstao

prid. G zaòstala; odr. zaòstalī, G zaòstalōg(a); ž. zaòstala, s. zaòstalo; komp. zaostàlijī 1. koji nije u skladu s prosječnim, očekivanim ili uobičajenim stupnjem razvoja [~ kraj; zaostala shvaćanja] 2. koji nije dosegnuo psihičku i mentalnu zrelost uobičajenu za neku dob [zaostalo dijete]; ant. napredan

zaòstati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zaòstanēm, 3. l. mn. zaòstanū, imp. zaòstani, aor. zaòstah/zaòstadoh, prid. r. zaòstao 1. ne održati istu brzinu kretanja kao tko drugi ili što drugo [Zaostao je tri sekunde za pobjednikom.]; ant. prestići, preteći 2. ne dosegnuti psihičku i mentalnu zrelost uobičajenu za neku dob [~ u razvoju; mentalno ~]; vidski paranjak: zaostajati

zaoštrávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaòštrāvām, 3. l. mn. zaoštrávajū, imp. zaòštrāvāj, aor. zaoštrávah, imperf. zaòštrāvāh, prid. r. zaoštrávao, prid. t. zaòštrāvān pogoršavati postojeće stanje, dovoditi do sukoba [~ odnose] • zaoštrávati se povr. postajati napetim, voditi u sukobe [Odnosi su se zaoštravali.]; sin. zaoštrivati; vidski paranjak: zaoštriti

zaòštriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàoštrīm, 3. l. mn. zàoštrē, imp. zaòštri, aor. zaòštrih, prid. r. zaòštrio, prid. t. zaòštren 1. oštreći napraviti šiljast vrh [~ olovku; ~ kolac] 2. pren. pogoršati postojeće stanje, dovesti do sukoba [~ odnose]; vidski parnjak: zaoštravati • zaòštriti se povr. pren. postati napetim, dovesti u sukob [Odnosi su se zaoštrili.]; vidski parnjak: zaoštravati se v. pod zaoštravati

zaoštrívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaòštrujēm, 3. l. mn. zaòštrujū, imp. zaòštrūj, aor. zaoštrívah, imperf. zaòštrīvāh, prid. r. zaòštrivao, prid. t. zaòštrīvān usp. zaoštravati

zȁova

im. ž. G zȁovē; mn. N zȁove, G zȁō muževa sestra; sin. šogorica razg.

zȁovac

im. m. G zȁōvca, V zȁōvče; mn. N zȁōvci, G zȁovācā muž muževe sestre; sin. kunjad pokr., šogor razg.

zȁovčev

prid. G zȁovčeva; ž. zȁovčeva, s. zȁovčevo koji pripada zaovcu; sin. kunjadov pokr., šogorov razg.

západ

im. m. G západa 1. zem. jedna od četiriju glavnih strana svijeta na kojoj zalazi Sunce (Z); ant. istok 2. (Západ) a. zemlje koje pripadaju području zapadne Europe; ant. Istok v. pod istok b. pol. razvijene kapitalističke zemlje Europe, Australije i Sjeverne Amerike

zàpadati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zàpadām, 3. l. mn. zàpadajū, imp. zàpadāj, aor. zàpadah, imperf. zàpadāh, prid. r. zàpadao 1. neprijel. a. 3. l. nestajati krećući se u silaznoj putanji (o Suncu); sin. zalaziti b. 3. l. padati u većoj količini i zadržavati se na zemlji [Snijeg zapada svake godine.] c. dolaziti u težak, bezizlazan položaj [Stalno zapada u probleme.; ~ u neprilike; ~ u nevolje] 2. prijel.; 3. l. postajati čijim vlasništvom [Uvijek me zapada veći dio.]; sin. dopadati, pripadati vidski paranjak: zapasti

západnī

prid. G západnōg(a); ž. západnā, s. západnō; komp. zapàdnijī 1. pozitiv koji se odnosi na zapad i Zapad 2. koji se nalazi na zapadu, koji je okrenut zapadu [zapadna strana kuće; zapadne granice Hrvatske] 3. pozitiv koji dolazi sa zapada [~ vjetar]; ant. istočni

zapàdnjāčkī

prid. G zapàdnjāčkōg(a); ž. zapàdnjāčkā, s. zapàdnjāčkō koji se odnosi na zapadnjake [zapadnjačka kultura]; ant. istočnjački

západnjāk

im. m. G západnjāka, V západnjāče; mn. N západnjāci, G západnjākā 1. čovjek koji je sa zapada ili Zapada, stanovnik zapadnih zemalja 2. met. zapadni vjetar, vjetar koji puše sa zapada; ant. istočnjak

zapakírati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapàkīrām, 3. l. mn. zapakírajū, imp. zapàkīrāj, aor. zapakírah, imperf. zapàkīrāh, prid. r. zapakírao, prid. t. zapàkīrān staviti što u kakav omot ili ambalažu [~ dar u ukrasni papir; ~ boce u kartonsku kutiju]; sin. upakirati

zapáliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpālīm, 3. l. mn. zàpālē, imp. zapáli, aor. zapálih, prid. r. zapálio, prid. t. zàpāljen 1. učiniti da što počne gorjeti [~ svijeću; ~ šibicu; ~ vatru]; sin. upaliti; ant. ugasiti, utrnuti poet. 2. pren., razg. v. zainteresirati • zapáliti se povr. 1. početi gorjeti [Kuća se zapalila.] 2. razg. v. zainteresirati se pod zainteresirati

zapàljiv

prid. G zapàljiva; odr. zapàljivī, G zapàljivōg(a); ž. zapàljiva, s. zapàljivo koji se može zapaliti

zàpāmtiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpāmtīm, 3. l. mn. zàpāmtē, imp. zàpāmti, aor. zàpāmtih, prid. r. zàpāmtio, prid. t. zàpāmćen zadržati u pamćenju [~ melodiju; Zapamti moje riječi.]; sin. (memorirati), upamtiti; ant. zaboraviti

zapánjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpānjīm, 3. l. mn. zàpānjē, imp. zapánji, aor. zapánjih, prid. r. zapánjio, prid. t. zàpānjen v. preneraziti, zaprepastiti

zapànjujūćī

prid. G zapànjujūćēg(a); ž. zapànjujūćā, s. zapànjujūćē v. zaprepašćujući

zapàsati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpašēm, 3. l. mn. zàpašū, imp. zapàši, aor. zapàsah, prid. r. zapàsao, prid. t. zȁpasān 1. stegnuti pasom 2. pren. zauzeti koje područje [~ tuđi teritorij]

zàpasti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zàpadnēm, 3. l. mn. zàpadnū, imp. zàpadni, aor. zàpadoh/zàpah, prid. r. zàpao 1. neprijel. a. 3. l. nestati krećući se u silaznoj putanji (o Suncu); sin. zaći b. 3. l. pasti u velikoj količini i zadržati se na zemlji (o snijegu) c. doći u kakav težak, bezizlazan položaj [~ u dugove; ~ u nevolje; ~ u probleme] 2. prijel.; 3. l. postati čijim vlasništvom [Zapao me je veći dio.]; sin. dopasti, pripasti; vidski paranjak: zapadati

zàpaziti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpazīm, 3. l. mn. zàpazē, imp. zàpazi, aor. zàpazih, prid. r. zàpazio, prid. t. zàpažen uočiti što promatranjem [~ čiji izgled; ~ promjene u ponašanju]; sin. opaziti, primijetiti, zamijetiti; vidski parnjak: zapažati

zapážānje

im. s. G zapážānja; mn. N zapážānja, G zapážānjā 1. jd. uočavanje čega promatranjem 2. rezultat procesa u kojemu se što promatralo ili razmatralo [zanimljivo ~]; sin. opažanje

zapážati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpāžām, 3. l. mn. zapážajū, imp. zàpāžāj, aor. zapážah, imperf. zàpāžāh, prid. r. zapážao, prid. t. zàpāžān uočavati što promatranjem [~ čiji izgled; ~ promjene u ponašanju]; sin. opažati, primjećivati, zamjećivati; vidski parnjak: zapaziti

zàpažen

prid. G zàpažena; odr. zàpaženī, G zàpaženōg(a); ž. zàpažena, s. zàpaženo; komp. zapažènijī koji je primijećen zbog svoje kakvoće [~ nastup; zapažena knjiga]; ant. nezapažen

zapèčatiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapèčatīm, 3. l. mn. zapèčatē, imp. zapèčati, aor. zapèčatih, prid. r. zapèčatio, prid. t. zapèčaćen 1. staviti pečat na što, utisnuti pečat u što [~ pismo; ~ pošiljku voskom; ~ vrata] 2. pren. a. učiniti čemu kraj, ne dopustiti da tko što postigne ili da se što dogodi [~ čije napredovanje] b. potvrditi da će se što uistinu dogoditi [~ dogovor]

zàpeći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapèčem, 3. l. mn. zapèkū, imp. zapèci, aor. zapèkoh, prid. r. zàpekao, prid. t. zapèčen, pril. p. zàpekāvši nakratko izložiti kuhanu ili pečenu hranu visokoj temperaturi da dobije koricu [~ grah]

zápēšće

im. s. G zápēšća; mn. N zápēšća, G zápēšćā anat. dio ruke iza pesti

zàpēti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zȁpnēm, 3. l. mn. zȁpnū, imp. zàpni, aor. zàpēh, prid. r. m. zȁpeo, ž. zȁpēla, s. zȁpēlo, mn. zȁpēli, prid. t. zȁpēt 1. naići na prepreku pri kakvu kretanju [Zapela mu je kost u grlu.] 2. pren. a. ne moći jasno smisliti i zaključiti [Sve je dobro znao, ali je na kraju zapeo.] b. zaustaviti se zbog kakvih neprilika, ne ići glatko [Posao je zapeo.] 3. truditi se oko čega, usredotočiti se na kakvu stvar ili posao; vidski paranjak: zapinjati

zapètljati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapètljām, 3. l. mn. zapètljajū, imp. zapètljāj, aor. zapètljah, prid. r. zapètljao, prid. t. zȁpetljān 1. učiniti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplesti, zamrsiti, zaplesti; ant. odmrsiti, otpetljati, raspetljati; vidski parnjak: zapetljavati 2. pren. učiniti što nejasnim, teško razumljivim [~ priču; ~ situaciju]; sin. zamrsiti; ant. odmrsiti; vidski parnjak: zapetljavati • zapetljati se povr. postati nejasnim, teško razumljivim [Situacija se zapetljala.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga